ŠTO JE TO LIBERALIZAM?

Liberalizam znači slobodu svake osobe u svakom smislu, kako slobodu izbora načina života, tako i ekonomsku slobodu i slobodu poduzetništva i uživanja u plodovima rada i preuzetog rizika.

Sloboda pojedinca može biti ograničena samo istom takvom slobodom druge osobe, ali ja bih rekao i pravilom da se svoje slobode ne može odreči. Nitko nema pravo, niti dobrovoljno niti pod pritiskom, trajno se odreči svojih prava i svoje slobode.

Ima puno stranaka u svijetu koje se nazivaju liberalnim i slobodarskim, a to zapravo nisu. Istaknutu primjeri su ruska Liberalno demokratska stranka Vladimira Žirinovskog ili austrijska Slobodarska stranka Jörga Heidera. Radi se o rasističkim strankama, koje nemaju nikakve veze s liberalizmom.

Puno stranaka sebe definira kao liberalno-konzezvativne, a taj liberalizam se svodi na pravo tajkuna da slobodno koristi svoj položaj i postavlja nerazumne uvjete radnicima i društvu, koji osiguravaju njihovu trajnu ovisnost o istom tajkunu. To se ne razlikuje od prava feudalca da slobodno propisuje uvjete svojim kmetovima ili robovlasnika da odlučuje o životu svojih robova.

I neke naše stranke pokušavaju liberalizam objasniti kao slobodu dvije strane da međusobno sklapaju ugovore kakve god žele. I to je pogrešno. Svi ugovori koji predstavljaju izrabljivanje slabijih, ljudi u nuždi ili neukih od strane jačih, moraju se smatrati ništavnim.

Preduvjet da svaki pojedinac svoje odnose s drugim stranama slobodno uređuje je da mu je osiguran socijalni minimum. Da je siguran da nikada neće biti gladan, da mu je osiguran nužan smještaj i odjeća, pristup zdravstvenim uslugama i pristup informacijama. Tek tada je on sposoban svoje odnose uređivati slobodnom voljom, a ne pod pritiskom.

Samo društvo jednakih šansi može se smatrati liberalnim društvom. Konkurencija na tržištu potiče ljude na rad, učenje i inovacije. Onog trenutka kada šanse prestanu biti jednake za sve, tada se tržište pretvorilo u monopol. Tada ljudi gube interes i društvo počinje propadati.

Nisam socijaldemokrat jer ne mogu prihvatiti pravilo da imućniji članovi društva neke usluge trebaju plaćati skuplje, a siromašniji jeftinije. Bogatstvo treba biti rezultat rada, znanja i preuzimanja rizika. Ako su pojedinci zbog svog truda i uspjeha kažnjeni, onda se trud ne isplati. Takvo društvo je nepravedno. Drugi je problem što je danas bogatstvo uglavnom rezultat korupcije. I zato treba suzbijati korupciju, a ne kažnjavati marljive ljude.