Kratka kronologija rata u Siriji

Predsjednik Obama je podupro sve pokrete za demokratizaciju u arapskim zemljama, uglavnom uspješno, a u nekim zemljama sa značajnim poteškoćama, uzrokovanih miješanjem tajnih službi. Obama bi davno riješio rat u Siriji, da ga nisu izdali Turska i dio CIA-e. CIA je uvijek surađivala s diktatorima i time omogućavala američkim investitorima nesmetano crpljenje nafte i zato joj nije odgovarala politika predsjednika Obame. U Siriji su se demonstranti pobunili protiv zatvaranja i mučenja političkih zatvorenika, od kojih je 13.000 ubijeno u posebno uređenim podzemnim zatvorima raspoređenim po cijeloj zemlji. Nadali su se podrški Amerike, nakon što su takvu podršku dobili demonstranti u Tunisu, Libiji i Egiptu. Sirijski predsjednik Bashar Al-Assad je na demonstrante poslao vojsku. Dio vojske je rastjerao demonstrante, a dio vojske je odbio naređenje i stao na stranu demonstranata. Odvojili su se od sirijske vojske i stvorili Slobodnu vojsku Sirije (Free Syrian Army, FSA). Time je započeo rat u Siriji. Obama je stao na stranu pobunjenika, što je bilo protiv interesa američkog kapitala, kao i dijela CIA-inih operativaca, koji su stvorili čvrsta veze sa sirijskim diktatorom i nije im se bilo lako preorijentirati. Slobodnoj vojsci Sirije (FSA) se priključuju islamisti iz skupina Al Nusra i Islamski front, ali i mnoge male jedinice od po tisuću ljudi, koje zapravo okupljaju borce iz istog sela i koje isključivo pristaju braniti samo svoje selo. Obama odlučuje poslati oružje FSA, uz uvjet da se ne dijeli islamistima. U to vrijeme je bilo i teško razlučiti koje od seoskih grupa su islamisti, a koje nisu. Islamski front se domogao oružja napavši skladišta FSA. Tako je u islamističkim rukama završilo i oružje poslano iz Hrvatske. Pobunjenici pobjeđuju na svim frontovima i Assad je pred padom. Počinje masovno koristiti kemijsko oružje protiv pobunjenika i civila. Razmišlja o bijegu iz zemlje, ali ipak uspjeva sklopiti dogovore koji će ga spasiti. Većina islamističkih boraca, na nagovor tajnih službi, naglo napušta frontu, priključuje se maloj, nevažnoj terorističkoj skupini Islamska država Iraka (točan prijevod arapskog naziva bi bio Islamska država Mezopotamije). Osvajaju sjever Iraka i dolaze nadomak Bagdada. Ratuju protiv Kurda i Jazida, a potpuno prestaju ratovati protiv Assada. Vojsku islamske države vode bivši generali Saddama Husseina, svi školovani u Moskvi. Stvaranje Islamske države je protiv interesa Amerike, a u interesu Assada i turskog predsjednika Erdoğana, jer su napadnuti njegovi neprijatelji Kurdi. Moja procjena je da je stvaranje Islamske države organizirala ruska tajna služba uz dogovor sa Assadom i Erdoğanom. Islamska država mijenja naziv u Islamska država Iraka i Levanta (plodno područje uz Sredozemno more u Siriji, Libanonu, Palestini i Izraelu). ISIL (preme arapskom nazivu kratica je Daesh) graniči s Turskom u dolini Eufrata. Svi koji bježe iz Daesha koriste se tim rutom i svjedoče da nema nikakve carinske kontrole i da je velik promet cisterni s naftom i drugih roba. Ipak, ceste uz Eufrat su slabe. Glavna prometnica prolazi kroz Cobane, koji je u rukama Kurda. Daesh pokreće ofanzivu na Cobane. Kurdi najprije bježe u Tursku, a zatim se žele vratiti i oružjem dobivenim od Amerike braniti grad. Ali Turska neda. Cobane je ipak obranjen, jer su Amerikanci dopremili oružje drugim putem. Kurdi demonstriraju u Ankari protiv napada Turske vojske na Kurde koji žive na jugoistoku Turske. Eksplodiraju bombe i pogiba velik broj demonstranata. Odgovornost za napad preuzima Daesh. Turska policija baca suzavac na demonstrante, kako bi sprječila ekipe hitne pomoći da pomognu demonstrantima. Bilo je još terorističkih napada protiv Kurda na jugoistoku Turske, za koje je Daesh preuzeo odgovornost. Erdoğan objavljuje da će se osvetiti za napad, tako da avijacijom napadne Daesh, ali i Kurde i Siriji. Avioni su naravno napali samo Kurde. Ne vjerujem da su borci Daesha (Islamske države) prestali Assada smatrat neprijateljem, ali je činjenica da ih je vodstvo Daesha okrenulo prema drugim neprijateljima. Dio jedinica Islamske fronte i Al Nusre su se oduševili Daeshom i čak priznali njihovo vrhovništvo, ali nisu napustili položaje protiv Assada. Ubrzo Daesh napada Slobodnu vojsku Sirije u Alepu i drugim mjestima. To nema nikakvog smisla, ako bi cilj ISIL-a bio Assadovo svrgavanje. To je napad na Assadove najveće neprijatelje. Tada se i borci Al Nusre i Islamskog fronta prestaju smatrati dijelom Islamske države, a ponegdje s njom i ratuju. Glavne borbe se vode između FSA i Kurda (YPG) protiv Daesha. Assadove jedinice se povlače iz borbi. Dio njegovih jedinica se nalazi u blizini Raqqae, glavnog grada Daesha, sjeverno i južno od grada. Dobivaju naređenje da se povuku do Hame na zapadu zemlje i većina vojnika je poslušala naređenje. Dio je ostao boriti se protiv Islamske države, dobivaju pomoć od Amerikanaca i uključeni su u grupu Euphrat Vulcano, zajedno s Kurdima i borcima koji se smatraju dijelom FSA. One sjeverno od Raqqae napada Daesh, a Kurdi ih protivno dogovoru ostavljaju na cijedilu (jer ipak su to assadovci). Nakon što su eliminirani, Kurdi napadaju to područje i istjeruju Daesh. Južno od grada ostju Assadovi vojnici, koji su odbili naređenje o povlačenju i bore se daljnje dvije godine, ali s vrlo skromnom opskrbom iz Damaska. Tada u rat ulaze Rusi. Obećavaju brzi obračun s Islamskom državom. Međutim napadaju samo Slobodnu vojsku Sirije. I uporno tvrde da je to Islamska država. Iako su jedini koji su se stvarno borili protiv Islamske države bili baš borci FSA, Rusi uporno ponavljajući laž, uspjevaju uvjeriti cijeli svijet da su to islamisti i pokupiti simpatije. Njihovi napadi na jedinice Daesha su sporadične i vjerojatno su to samo grupe neposlušnih boraca, koje još uvijek Assada smatraju neprijateljem. Assad na svojoj strani angažira terorističke grupe iz Libanona i Irana i kreće u osvajanje Alepa. Zanimljivo je da njegove snage nemaju vezu do Alepa, nego do njega dolaze ulazeći duboko u pustinju preko područja pod kontrolom Islamske države. I to bez borbi. Područja istočno od grada, gdje su se FSA i Daesh borili za svaku kuću, Daesh bez otpora prepušta Assadovim jedinicama. Rusi mjesecima civile u Alepu zasipaju zabranjenim kazetnim bombama, pogibaju deseci tisuća nevinih ljudi, a cijeli svijet im plješće, jer slabo prate vijesti i misle da će ih to osloboditi od islamističke opasnosti. Amerika ne uspjeva dostaviti pomoć do Slobodne vojske Sirije, jer moraju koristiti turski teritorij, a Erdoğan sve blokira. U isto vrijeme se vode borbe za Palmyru između Assadovih i Ruskih snaga protiv Islamske države. Iz dana u dan Palmyra prelazi iz jednih ruku u druge. Izvori bliski FSA su javili da su Assadove snage i Ruska vojska zapravo napustili Palmyru prije napada i ostavili oko 400 dragovoljaca iz grada da se brane sami. Na snimci na YouTube je pokazano da su Ruski vojnici napustili svoju bazu bez borbe i pritom ostavili ogromne količine oružja i municije, kojim se nakon toga služi Islamska država. Kad se tome doda i podatak da vojsku Islamske države vodi čovjek koji je dvadeset godina bio operativac KGB-a, odnosno FSB-a, kako je isti preimenovan, te da se taj operativac 10 godina borio protiv islamista u Tadžikistanu i da je kao, eto iznenada postao islamist, manje-više je jasno, tko je i zašto osnovao i organizirao Islamsku državu. Islamsku državu je osnovao i organizirao Vladimir Putin i ruska tajna služba, kako bi preokrenuo tijek ratovanja u Siriji i izazvao netrpeljivost i strah ljudi na zapadu od muslimana. Alep je pao, većina ljudi slavi, malobrojni koji pažljivije prate vijesti strahuju. Putin je lažnim vijestima uspio pridobiti svijet na svoju stranu. Postavio je svojeg predsjednika u SAD-u i sada ima kontrolu nad 90% nuklearnog oružja i 50% naftnih izvora u svijetu i može nam raditi što hoće. Možemo zaboraviti na ljudska prava i slobode, jer život će nam ovisiti o svjetskim moćnicima i njhovim ulizicama. Veza između Turske i Islamske države je i dalje aktivna dolinom Eufrata. Istočno i zapadno od Eufrata su područja pod kontrolom Kurda. Kurdi odlučuju napasti taj dio Islamske države i međusobno se povezati. Erdoğan, da bi to spriječio, sakuplja protjerane sirijce u Turskoj i stvara paravojsku koju naziva Slobodnom vojskom Sirije, iako je to vojska pod njegovom potpunom kontrolom i nema veze s FSA. Napadaju Islamsku državu, koja se povlači do pola puta do Raqqae. Sve to u par dana. Dio turskih vojnika želi dalje, ali dalje se ne može. Islamisti ih hvataju i ritualno smaknu pred kamerama. Erdoğan je svoj cilj ispunio. Između kurdskih enklava je turska vojska. ISIL ga zapravo ne zanima. Erdoğan traži od sirijske paravojske pod njegovom kontrolom da se dalje nastavi boriti protiv Kurda. Oni to odbijaju. Erdoğanu je trebalo dvije godine da tu paravojsku očisti od neposlušnih kadrova i stvori vojsku koja će krenuti na Afrin, zapadnu kurdsku enklavu. Afrin je konačno osvojen. Drži ga vojska koju cijeli svijet naziva Slobodnom vojskom Sirije, iako prava FSA nije ispalila niti jedan metak. Nikakvog napada iz smjera Idliba nije bilo. Kurdi su uz američku pomoć uspjeli potpuno eliminirati Islamsku državu. Prava Slobodna vojska Sirije je u bezizlaznoj situaciji. Od kada je Trump predsjednik, ne dobivaju nikakvu pomoć. Imaju samo lažne prijatelje Turke, koji od njih traže da se povlače pred Assadovim snagama.